Koliko se korupcija duboko ukorijenila u hrvatsko društvo govori i činjenica da ovaj gorući problem stranka Pametno adresira u nekoliko poglavlja izbornog programa te nudi rješenja kojima će se stati na kraj problemu koji nagriza sve pore hrvatskog sustava.

Lokalna samouprava
Korupcija se u Hrvatskoj institucionalizirala u visokom stupnju na lokalnoj razini vlasti. Zbog povezanosti lokalnih poduzetnika i političkog establishmenta, političari na lokalnoj vlasti u Hrvatskoj mogu pobjeđivati na izborima bez smanjenja opsega svog koruptivnog djelovanja. Štoviše imaju veće šanse za ostanak na vlasti ako kreiraju sustav koji potiče korupciju. To su temeljni zaključci rada koji empirijski testira utjecaj korupcije na vjerojatnost reizbora lokalnih političara, koristeći netransparentnu javnu nabavu lokalnih vlasti kao mjeru korupcije (Vuković, 2014).
Kako bi se ovakva praksa spriječila potrebno je provesti skup izbornih, upravnih i institucionalnih reformi kojima bi se, tržišnim rješenjima, pokušao riješiti problem korupcije u lokalnoj upravi. Jedan primjer je uvođenje institucionalnog ograničenja mandata na vlasti na dva mandata, što je česta praksa velikog broj zapadnih zemalja na lokalnoj i središnjoj vlasti. Dva mandata (8 godina) često mogu biti i dovoljna političaru da stvori sustav ovisnosti i zloupotrijebi javna sredstva, a na ovaj način stalo bi se na kraj „lokalnim šerifima“ koji grade svoje pobjedničke koalicije zasnovane na kupovanju izborne podrške. Drugi primjer je izrada jedinstvene mjere korupcije lokalne samouprave koja bi koristila višegodišnje podatke o javnim nabavama i infrastrukturnoj potrošnji kako bi se formirala usporediva i jedinstvena mjera (indeks) korupcije među hrvatskim gradovima i općinama. Time bi se omogućilo rangiranje svih gradova i općina prema korumpiranosti, a glasačima bi se omogućila usporedba sa susjednim gradom ili općinom. Navedeno rangiranje povezat će se s pomoći iz državnog proračuna koju dobivaju jedinice lokalne samouprave. Kriterij dodjeljivanja odnosno smanjenja pomoći iz općeg proračuna, uz standardni kriterij nerazvijenosti, bit će nagrađivanje općina i gradova s vrha rang ljestvice, a kažnjavanje onih sa dna ljestvice. Time bi se potaknulo čelnike odnosno glasače da uklanjanju korupciju.

Poslovno okruženje
Hrvatska je već duže vrijeme suočena s duboko ukorijenjenim problemima na području konkurentnosti. Od 2002. godine, od kada je uključena u mjerenje globalne konkurentnosti Svjetskog gospodarskog foruma (WEF-a), Hrvatska bilježi višegodišnji trend pada konkurentnosti pri čemu je samo u razdoblju od 2005. do 2007. godine bilježila duži realni napredak na ljestvici konkurentnosti. Nadalje, Svjetska banka (2009.) ističe da u Hrvatskoj postoji izražen problem prevelike restriktivnosti s aspekta politika koje se bave stupnjem državne kontrole nad gospodarstvom kao i preprekama poduzetništvu. Navedeno je potvrđeno i prethodno spomenutim „Izvješćima o globalnoj konkurentnosti“ u kojima su kao najveći problemi poslovanju i konkurentnosti redovito prepoznavani neefikasnost javne uprave, nestabilnost politika, korupcija, porezne stope i restriktivna regulativa na tržištu rada. Razvidno je, dakle, da poslovno okruženje u Hrvatskoj karakteriziraju brojne poteškoće koje ukazuju na potrebu provođenja reformi s ciljem poboljšanja pozicije na međunarodnoj ljestvici konkurentnosti, kao i oslobađanja punog potencijala razvoja privatnog sektora u svrhu povećanja nacionalne konkurentnosti.

Izborni sustav
Budući da izborni sustavi (kroz definiranje pravila igre) imaju za cilj uspostaviti ravnotežu između predstavništva i odgovornosti koje se općenito uzimaju kao dvije “mjerne jedinice” za ispitivanje uspješnosti demokratskih institucija, dimenzija izbornih sustava koja privlači najviše pažnje je razmjernost. Istraživanja su pokazala kako razmjerni izborni sustavi (broj mandata razmjeran je broju glasova) dovode do politički poželjnog povećanja u predstavništvu, ali kao nedostatak imaju povećanje državne potrošnje. Stoga se postavlja pitanje može li se, i na koji način, ublažiti potrošnja, a zadržati razmjerni sustav. Naime, reformom izbornog sustava iz 2000. godine došlo je do velikih političkih i institucionalnih promjena poput napuštanja sustava s dominantnom strankom, uvođenja institucionalnog okvira koji potiče stranačku konkurenciju, uvođenja koalicijske vlade kao trajnijeg oblika obnašanja vlasti itd. S druge strane, ovim promjenama povećana je frekvencija koalicijskih vlada koje (prema teorijskim postavkama i empirijskim dokazima) karakterizira veća državna potrošnja, veća korupcija i manja sklonost provođenju reformi, a uz njih se veže i manja odgovornost političara prema biračima. Razlozi objašnjenja veće neefikasnosti u upravljanju koalicijskih vlada proizlaze iz problema zajedničke blagajne, različitih interesa i izbornih jedinica itd. Uz češće koalicijske vlade, veća je vjerojatnost da će doći do navedenih problema među koalicijskim partnerima od kojih će svaki nastojati zadovoljiti svoje želje, kao i želje svog biračkog tijela. Dakle, koalicijske vlade često teško svladavaju svoje unutarnje podjele. Navedeno je zasigurno utjecalo i na smanjenje povjerenja birača prema političarima što se može i vidjeti iz sve manje izlaznosti na izbore. Stoga podržavamo provedene izmjene Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, posebno one koje se odnose na ukidanje zatvorenih (blokiranih) izbornih lista koje će povećati odgovornost političkih kandidata prema biračima, kao i osjetljivost birača na učinkovitost stranke na vlasti. Međutim, potreban je i daljnji napor na ovom području kako bi se poboljšao izborni proces u Hrvatskoj.