Trenutnom upravno-teritorijalnom organizacijom Hrvatska je podijeljena na 556 gradova i općina s prosječnom veličinom jedinice oko 102 km2 koja broji oko 7.700 stanovnika. Takva preusitnjenost dovodi do gubitka značenja malog i srednjeg centra, grada ili općine, pa se stvaraju centri polariziranog razvoja na razini regije (županijska središta) što dovodi do neravnomjernog razvoja županija, a u konačnici i cijele Hrvatske. U takvoj situaciji ni županije ne mogu biti generatori razvoja te se na kraju sve svodi na Zagreb. Pametno se zalaže za teritorijalni preustroj na temelju urbanog sistema i nodalno-funkcionalne organizacije tako da se formiraju regije, kao upravne jedinice na višoj razini i općine na nižoj razini. U konačnici cilj je dobiti mrežu jakih općina, s većim stupnjem autonomije, utemeljenih na gravitacijskim područjima, koja ima grad i veći centar rada kao središte. Prema ovom prijedlogu bilo bi oko 125 općina, pravilno raspoređenih po cijelom teritoriju RH s prosječnim brojem stanovnika 30.000 – 40.000. Jačanjem malih i srednjih centara omogućava se ravnomjeran razvoj, a veliki centri se rasterećuju (Zagreb, Osijek, Split, Rijeka, Pula, Dubrovnik…). Regije kao takve definiraju određene integrirane teritorije, istih ili sličnih značajki (prostornih, ekonomskih, demografskih…) te ih je prema svim studijama u konačnici potrebno 5. Uz teritorijalni preustroj nužna je decentralizacija dijela poslova središnje uprave na regije, odnosno u regionalne centre kojih bi bilo 15 do 20. Sve ovo vrlo brzo bi dovelo do jačanja i države i gospodarskih subjekata, ali i samih građana. O problemima teza, iznesenih u trenutnoj kampanji protiv teritorijalnog preustroja, prenosimo komentar profesora Ivana Koprića, jednog od najvećih autoriteta za javnu upravu u Hrvatskoj.

Profesor Ivan Koprić, jedan od najvažnijih stručnjaka za javnu upravu, analizira teze o nužnosti opstanka županija