Demografske promjene smanjenja broja i starenja stanovništva u Hrvatskoj predstavljaju dugoročni izazov za nositelje ekonomskih politika, ali su nažalost često i sredstvo političkih nadmetanja. Demografske prognoze za narednih par desetljeća pokazuju iste vrste demografskih problema pa stoga nositelji politika moraju uzeti u obzir da će se ovi strukturni problemi reflektirati na tržište rada s manjim brojem radne snage te na povećanje javnih izdataka za mirovine i zdravstvo. Depopulacija je složen društveni i ekonomski problem koji se ne može riješiti u kratkom roku.

Istraživanja pokazuju da na mali natalitet u Hrvatskoj jako utječu, između ostalog, egzistencijalni problemi, a to su nezaposlenost i nesigurna zaposlenost mladih te njihovi teško rješivi stambeni problemi. Međutim, pored rješavanja ekonomskih uzroka, bitno je pažljivo dizajnirati i provesti strateške mjere usmjerene na pomoć zaposlenim roditeljima koji podižu djecu te omogućavanje profesionalnog i osobnog razvoja na cijelom teritoriju države, kroz pametne politike decentralizacije, urbanog i ruralnog razvoja. Stoga se u ovom Programu demografska problematika promatra kao dio ukupne razvojne politike. Najvažniji cilj, ne samo demografske, nego i većine ekonomskih politika, je povećavanje broja zaposlenih. Gospodarski rast predstavlja najučinkovitiju mjeru, jer rezultira otvaranjem novih radnih mjesta, povećavanjem potražnje za radom i omogućavanjem primanja od rada.

Sve druge mjere su dobrodošle i dodatno pridonose učinkovitosti obnove populacije, ali bez rasta stope zaposlenosti slabo su primjenjive. Mlade obitelji i osobe u okolnostima kada imaju ekonomsku perspektivu mogu planirati djecu i skrbiti o stanovanju. U zemlji ekonomske perspektive zadovoljstvo i povjerenje stanovnika se općenito povećava, jer u takvom društvu se lakše ostvaruje želja za radom, za roditeljstvom i za osobnim razvojem te se smanjuje potreba za emigracijom.

Hrvatska zbog depopulacije treba voditi kvalitetnu demografsku politiku s posebnim naglaskom na politike potpore za djecu i roditelje po uzoru na druge zemlje sa sličnim demografskim problemima pa je u tom smislu strateški dokument potreban. Duljina i visina naknade za vrijeme roditeljskog dopusta za zaposlene roditelje kao i naknade za nezaposlene roditelje svakako predstavljaju onaj važan oslonac zbog kojeg se roditelji odlučuju na širenje obitelji. Problem takvih potpora je jedino u tome da treba postojati izračun učinaka i javni izvori sredstava za njihovo pokriće. Pojedine strukturne reforme najavljuju uvođenje reda u javnim izdacima uz smanjenje proračunskih rashoda što zajedno s obnovom ekonomskog rasta otvara realne mogućnosti za primjenu izdašnijih potpora za djecu i roditelje. U politici odobravanja potpora potrebno se rukovoditi troškovnom efikasnošću kao temeljnim principom distribucije što znači da javni novac mora biti što djelotvornije uložen.

Kroz radni vijek postoje različite fazne potrebe izazvane obiteljskim, roditeljskim ili drugim privatnim razlozima zbog kojih osobe biraju drugačije odnose i ravnoteže između rada, karijere i privatnih planova. Gospodarski rast omogućava veću propulzivnost i dinamičnost te fleksibilnost u pogledu povremenog zapošljavanja, rada na kraće vrijeme, rada iz kuće i ostalih inovativnih oblika rada što olakšava usklađivanje roditeljskih i poslovnih obaveza (Akrap, Čipin, 2011). Također, gospodarski rast omogućava roditeljima javno financiranje dječjih vrtića, priuštivost cijene te njihovu ravnomjernu dostupnost. No, iako gospodarski rast olakšava provođenje svih politika, pa tako i pronatalitetne politike, on nije sam po sebi dovoljan ako ne postoji jasno definirana i objašnjena obiteljska politika prihvaćena u strateškom dokumentu kao obvezujućem dokumentu.

Pametno će se zalagati za sljedeće ciljeve i mjere demografske politike:

– Demografsku politiku promatrati kao dio ukupne razvoje politike,

– Povećanje broja zaposlenih postaviti kao najvažniji cilj, s posebno dizajniranim mjerama za zapošljivost mladih, ali i starijih,

– Starenje stanovništva prihvatiti kao priliku za razvoj tzv. „srebrne ekonomije“,

– Donijeti i implementirati strategiju za pomoć u stambenoj opskrbi mladih,

– Graditi i pojačavati infrastrukturu za pomoć zaposlenim roditeljima koji podižu djecu (povećanje kapaciteta dječjih vrtića i cjelodnevnih boravaka u školi),

– Uvesti pozitivnu diskriminaciju zaposlenih žena s malom djecom, kako je to već predviđeno u Zakonu o radu (kolektivni ugovorima ili Pravilnicima o radu),

– Širenjem mreže javnih usluga omogućiti lakše spajanje uloge roditelja i realizaciju profesionalnih ambicija,

– Kada stanje javnih financija dopusti postepeno uvoditi mogućnost obilatijih potpora za duljinu i visinu porodiljinih naknada uz prethodno obavezni izračun učinka

– Pametnom imigracijskom politikom ublažavati negativne demografske trendove.

Pametno je demografsku politiku promatrati kao dio ukupne razvoje politike, izraditi i provesti strateški dokument s realističnim mjerama i ciljevima pronatalitetne politike, usmjerene prema zapošljivosti i širenju mreže javih usluga i fleksibilnim radnim uvjetima za zaposlene roditelje.