Poljoprivredni sektor obuhvaća zemljoradnju, stočarstvo, akvakulturu, lovstvo, gospodarenje vodama i šumama te preradu i proizvodnju prehrambenih proizvoda. Udio poljoprivrede u BDP-u je relativno visok (5 do 6%, ovisno o izvorima) u usporedbi s razvijenim zemljama.

Posljednjih dvadesetak godina poljoprivredu je obilježio stalni pad proizvodnje i stagnacija u korištenju novih tehnologija što rezultira nedovoljnom domaćom proizvodnjom. Ne koristimo oko 40% obradivih površina te uvozimo oko 50% potreba voća i povrća, 40% potreba svinjetine i 60% govedine, uzrokujući negativnu trgovinsku bilancu ukupnih poljoprivrednih proizvoda od 1 milijarde USD.

Ministarstvo poljoprivrede je donijelo dva strateška dokumenta za ovo područje: Program ruralnog razvoja 2014 – 2020 i Strateški plan poljoprivrede 2016 – 2018, u kojima su opisani ciljevi i mjere za sljedeće kratkoročno razdoblje. Kao i kod svih strateških dokumenata, osim opisa potreba veoma je važno inzistirati na pravovremenoj implementaciji te praćenju izvršenja mjera i ostvarivanja ciljeva. Iz ovih dokumenata izdvajamo neke od važnijih mjera:
– Okrupnjavanje poljoprivrednog zemljišta radi povećanja učinkovitosti obrade površine. Potrebno je uspostaviti registar poljoprivrednog zemljišta i poljoprivrednih proizvođača. Registriranim poljoprivrednicima ponuditi pravne i financijske olakšice za kupovinu zemljišta od privatnih vlasnika te ubrzati i pojednostavniti procedure davanja u zakup državnog poljoprivrednog zemljišta. Također pronaći načine za poticanje korištenja zapuštenih poljoprivrednih površina od strane vlasnika ili trećih osoba.
– Stabilizacija primarne poljoprivredne proizvodnje, posebno podizanje proizvodnje u voćarstvu, povrćarstvu i stočarstvu.
– Šira primjena navodnjavanja (Europa 13%, Hrvatska 1,5 % površina) koja će omogućiti proizvodnju u uvjetima sve češćih sušnih godina.
– Razvoj ekološke proizvodnje zahvaljujući kvalitetnim i neopterećenim (čistim) tlima.
– Proizvodnja biomase radi povećanja korištenja obnovljivih izvora energije i nadopune tehnoloških sustava poljoprivredne proizvodnje.
– Proizvodnja tradicijskih proizvoda u svrhu zadovoljenja domaćih potreba i izlaza na međunarodno tržište s prepoznatljivim proizvodom više dodane vrijednosti.
– Edukacija poljoprivrednih proizvođača – stupanj obrazovanja u poljoprivredi je nedostatan za primjenu novih tehnologija (formalno ili neformalno cjeloživotno obrazovanje poljoprivrednika).
– Poticanje efikasnog korištenja poljoprivredne mehanizacije posebno kupljene uz pomoć potpora, stvaranje «strojnih prstenova».
– Intenzivno raditi na udruživanju proizvođača (zadruge, proizvođačke organizacije…).
– Novi sustav potpora temeljen na dva dijela: potpore za izravna plaćanja – proizvodnju i potpore za ruralni razvoj, koje treba usmjeravati temeljem regionalizacije hrvatske poljoprivrede – ciljana i strateška ulaganja.
– Uvesti obvezu osiguranja od elementarnih nepogoda za korisnike potpora te uvesti nadzor nad trošenjem sredstava potpora (prihvatljivost troškova) i praćenje efekata danih potpora.
– Održivo upravljanje ribljim fondom na ekološki uravnotežen te gospodarski i društveno opravdan način.
– Unapređenje sustava sigurnosti i kakvoće hrane te zaštita interesa potrošača.
– Poboljšanje uvjeta života na ruralnom prostoru.
– Održivo gospodarenje šumskim resursima uz poticanje dodatnih aktivnosti – turizam, drvna industrija.

Pametna poljoprivreda i ruralni razvoj inzistiraju na poboljšanju života u ruralnom prostoru, okrupnjavanju poljoprivrednog zemljišta, povećanju proizvodnje, edukaciji i udruživanju proizvođača, efikasnom korištenju mehanizacije i sustavom potpora za ciljana i strateška ulaganja uz održivo gospodarenje resursima.